Zvončari (Matulji) UNESCO

UnescoBrežanski zvončari, Brgujski zvončari, Halubajski zvončari, Mučićevi zvončari, Munski zvončari, Rukavački zvončari, Zvonećanski zvončari, Žejanski zvončari, Zvončari Frlanije, Zvončari Vlahovogega Brega i Zvončari Korenskega upisani na UNESCO reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.

U vrijeme poklada (od 17. 1. pa do Pepelnice) u Kastavštini desetak grupa muškaraca obilazi svoja i susjedna sela na višekilometarskih ophodima po tradicijskih putovima. Neki imaju maske, a neki različita oglavlja koja simboliziraju vegetaciju i plodnost. Svi imaju ogrnute naopako okrenute ovčje kože i zvona, po kojima su i prozvani zvončari. Njima zvone krećući se na različite načine, što sve iziskuje određeno umijeće i fizičku izdržljivost. Stoga se smatra da ne može svatko biti zvončar. Nastavite čitati

Kategorija: Zanimljivosti |

Finci

Bračni par iz “zemlje tisuću jezere”već 33 godine za redom posjećuje Matulje
Postali turistički ambasadori Hrvatske u Finskoj

FinciKari i Tuula Salminen iz finskog gradića Nastole pored Lahtija već 33 godine zaredom svoj godišnji odmor provode u Mučićima u domu Marije i Stojana Matetić. Bračni par iz “zemlje tisuću jezera” tijekom godina postali su pravi ambasadori Hrvatske u Finskoj, sa sobom na ljetovanje često dovodeći svoju djecu, ostale članove obitelji te prijatelje.

– Prvi put kada smo posjetili Hrvatsku bili smo u Dubrovniku i odmah nas je oduševila gostoljubivost ljudi, prirodne ljepote i hrana. Nakon našeg prvog boravka u Hrvatskoj željeli smo pronaći privatni smještaj gdje bismo mogli provoditi svoj godišnji odmor, i tako smo upoznali Mariju i Stojana, kazala je Tuula Salminen. Nakon redovitih dolazaka tijekom 33 godine odnos bračnog para Salminen s Matetićima pretvorio se u jedno ugodno prijateljstvo Nastavite čitati

Kategorija: Zanimljivosti |

Vili, štrigi i druga zmamorija

Ovisti put ćemo se opet vrnut va prošlost, malo drugačju od oniste od kakove smo do sada pisali, a pul tega ovistu prošlost more saki zet kako mu j’ drago i kako mu paše.
Ni čoveka va našen kraje, a ki je, sada bimo rekli, va najbojeh leteh da ni čul kakovu štoriju od vili, štrig, veštic, mori, malika, kresnika, fudlaka i ki zna ča još se ne. Saka ta zmamorija ima svoje značenje, svoje štorije i svoje osobini.

Stirala jih letrika
Pak kade su te vili, štrigi, mraki i ča se ne? Nestali su z našeg životi polovicun dvajsetega stoletja, odnosno va vreme kada je prišla letrika. Ta famozna letrika stirala jih je i zatrla fizički, ma su oni još vavek živi va kakovoj štorije ku će van povedet kakov stareji čovek. Ma, danaska i najstareji judi reču da su bili premladi kada su vili još postojale pak da ih oni nisu pravo za reć videli, ale su čuli povedat od starejeh judi ki su va svojen živjenje imeli priliku trefit nekega od te zmamorije. Nastavite čitati

Kategorija: Zanimljivosti |

Kako je nestao Uskrs?

Letio je do nedavno, veselo, malo mašući krilima, a malo jedreći na toplom travanjskom zraku, ne utječući na ničiji život. Prekrasnih je šarenih boja, jedan od najljepših Europskih! Da, to je Uskrsni leptir, Zerinthya polyxena.

Biologija vrste
Dosta česta, ali lokalizirana vrsta, sa ne baš preširokim apetitom. Hrani se sa samo par vrsta Aristolochie, vučje stope koju nalazimo uz rubove šuma i puteljaka. Vrsta ima jednu generaciju godišnje, što znači da se u sezoni odvije jedan životni ciklus: kukuljica- odrasla, spolno zrela jedinka- jaja- ličinke- kukuljice. Obično se ciklusi započinju od jajeta (barem teoretski), ali ova vrsta hibernira u stadiju kukuljice i na proljeće, kada se temperature dignu, izlazi imago- odrasli leptir sa još uvijek vlažnim i zgužvanim krilima. Na toplom ih zraku polako suši, a kroz krilnu nervaturu, žila kucavica (njihovo srce), pumpa krv i tako ih širi. Nakon potpunog širenja, leptir se po prvi puta odvija u zrak, spretno savladavajući sve fizikalne probleme. Ženke ispuštaju seksualne feromone, atraktante za mužjake koji ih osjete ticalima. Nastavite čitati

Kategorija: Zanimljivosti |

Jedan, dva, tri…deset – i još vavek zvoni

Jedan, dva, tri… deset. I još vavek se čuje kako zvoni. Va mićoj radionice Žejanca Antona Stambulića – Tončića ki biva pul Jušić, a zvonci dela sada već četrdeset i tri leta. O puste kot da se je vreme fermalo – leh Tončićev batić se čuje kako buva i buva po lamarine, zadnjeh let o puste takoreć od škurega do škurega, aš se je više zvončari (pa i zvočarskih trup) ki bi oteli da jin vredni majstor stori dobar komplet zvonci. Va oven kraje ni zvočarske trupe koj ih ni storil, a njegovi zvonci finili su i va Austriju i Nemačku.

Nikad ni zvonci oprtil
– Judi h mane sami pridu, ja nikad nisan nikega zval. To je tako valjda kad umeš neč storit kako rabi. Ma mane to ni niš teško, aš volin te naše stare užance, a pogotovo zvončare ke san vavek volel gledat ako umeju dobro zvonit mada sam nisan nikad zvonci oprtil. Malo nas je još takoveh, ma nas je, rekal je dobri Tončić. Nastavite čitati

Kategorija: Zanimljivosti |