Kako je nestao Uskrs?

Letio je do nedavno, veselo, malo mašući krilima, a malo jedreći na toplom travanjskom zraku, ne utječući na ničiji život. Prekrasnih je šarenih boja, jedan od najljepših Europskih! Da, to je Uskrsni leptir, Zerinthya polyxena.

Biologija vrste
Dosta česta, ali lokalizirana vrsta, sa ne baš preširokim apetitom. Hrani se sa samo par vrsta Aristolochie, vučje stope koju nalazimo uz rubove šuma i puteljaka. Vrsta ima jednu generaciju godišnje, što znači da se u sezoni odvije jedan životni ciklus: kukuljica- odrasla, spolno zrela jedinka- jaja- ličinke- kukuljice. Obično se ciklusi započinju od jajeta (barem teoretski), ali ova vrsta hibernira u stadiju kukuljice i na proljeće, kada se temperature dignu, izlazi imago- odrasli leptir sa još uvijek vlažnim i zgužvanim krilima. Na toplom ih zraku polako suši, a kroz krilnu nervaturu, žila kucavica (njihovo srce), pumpa krv i tako ih širi. Nakon potpunog širenja, leptir se po prvi puta odvija u zrak, spretno savladavajući sve fizikalne probleme. Ženke ispuštaju seksualne feromone, atraktante za mužjake koji ih osjete ticalima. Nakon kopulacije, ženka polaže sitina narančasta jaja na naličje lista Vučje stope. Nakon kratkog embrionalnog razvoja, izliježu se male ličinke koje se odmah kreću hraniti listom. Tokom odrastanja, presvlače se par puta. Stara koža na leđima pukne, te izađe ta ista ličinka, ali broj veća. Gusjenice su sitne, sa kožnatim bradavicama raznih boja na leđima. One upozoravaju predatore. Iza glave, ličinka krije svoje tajno oružje, ogran u obliku dva roga koja imaju snažan neugodan miris. Ukoliko je gusjenica ugrožena, predatora će neugodan miris sigurno otjerati. Kad dođe vrijeme kukuljenja, ličinka ode na sigurno mjesto gdje će i prezimiti. Zakukulji se i tankom niti pričvrsti za podlogu (kamen, kora drveta, …). Kukuljica, lutka ili pupa, entomolozima, ljudima koji proučavaju kukce, vrlo je zanimljiva pojava. Unutar čvrste hitinske čahure, kukuljice, organi i tkiva gusjenice se raspadnu i u kaši nastanu novi organi i novi organizam- leptir. Transofracija je zaista veličanstvena, a uzrokuju je brojni hormoni. Vrsta spada u familiju Lastinrepaca, Papilionidae, a možemo je naći i u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske. S obzirom na prisutnost stadija kukuljice, metamorfoza je potpuna, u odnosu na kukce koji nemaju kukuljicu, a tada se radi o nepotpunoj (stjenice, žohari, bogomoljke…).

Uzroci nestajanja
Dugo godina prateći teren Zvonejskeh njiv, polako sam gledao ovu vrstu kako se gasi na tom području. Racionalno gledajući, ne bih mogao osuditi jedan uzrok. Svakako veliki utjecaj ima čovjekovo gospodarenje prirodom, ali tu su i neki prirodni čimbenici poput sukcesije (prirodnog prodiranja šuma i šikara na livade-zarašćivanje).

Proučavajući dnevne leptire ovoga kraja, otkrio sam glavne uzroke nestajanja ove prekrasne vrste. S obzirom da biljka hraniteljica raste uz šumske puteve i rubove šuma, često stradava košnjom. Poznato je da se selo Zvoneća sastoji iz dva dijela: dio sa kućama i dio preko ceste, kako ih ja zovem, Gornjih njiva. One su u prošlosti napravljenje na terenu šume, dakle, prirodnih velikih livada nema. Automatski Aristolohiin opstanak je ugrožen jer se svi putevi na njivama kose, kao i livade. Ne pomažu ni, u zadnje vrijeme, sve češći herbicidi (često zbog ne znanja uzaludno bačeni na teren). Ono malo rubova livada što ostane netaknuto, pojede sukcesija. S obzirom na monofagnost vrste, tj. apetita prema svega par vrsta biljaka iz roda Aristolochia, leptir jednostavno nestaje kako nestaje i biljka hraniteljica. Dovoljno je pokositi biljku sa bilo kojim stadijem leptira i šteta je već učinjena, jer se prekida sadašnji ciklus kao i sljedeći koje bi ovaj omogućio.

Ovim tekstom ukazujem na čvrstu povezanost organizama u prirodi. Čovjek uništava, a da nije ni svijestan. Zapitajmo se, koliko je još ugroženih vrsta nestalo? Zašto se virusna oboljenja liječe insekticidima (sufiks «cid» označava otrovnost preparata)? Da li uopće poznamo sve, ili približno sve oblike života na Gornjim njivama? Jedno je sigurno: broj vrsta svih organizama, razmjerno će opadati sve učestalijim korištenjem herbicida. Jer, ne stradavaju samo štetni kukci… stradavaju i njihovi prirodni neprijatelji (ostali kukci, ptice, glodavci), kao i oni korisni. Podsjetimo se da je 80 posto biljaka entomofilno, što znači da oprašivanje zavisi o kukcima. Preko 80 posto ljudske hrane nastaje od entomofilnih biljaka. Dakle, jednostavnim računom izračunajmo da li su herbicidi potrebni? Postoje mehanička i biološka sredstva za uništenje kukaca, a najčešće su orjentirani samo na štetne vrste! Zavolimo kukce, jer oni nas hrane!

Kategorija: Zanimljivosti |